NJene skuti

Preslatki treni bijaše u kojima se njene skuti mojim barem jedan uzdah zvaše. Nekako plahi, kao sunca zraka u sjeni drveta koje vjetar dira. Kao pogled koji sve bi da kaze a nista izustiti ne moze. Kao ruka moja koja bi kose mrsiti želila a od poda se moći odvojiti nema. Grešnosti nema u tim…

Nastavi čitanje →

Knjizevnost kao oblikovanje svijesti

Rečenica: „Takva periodizacija ostvaruje jednu lijepu simetriju sukoba i kontinuiteta  “velikih” blokova (antika-srednjovjekovlje-moderna), u razvoju civilizacije i dozvoljava preciznije određenje ideja “moderne” koje se bitno razlikuje od ideja renesanse koja je, i po Bertrandu Russelu, samo promijenila predmet obožavanja –  na mjesto Boga dovela je Antiku. Moderno doba prestaje sa obožavanjem i uvodi očovječenje i…

Nastavi čitanje →

Necu da budem svabo, u zivotu i u filmu…

Svabo da budem necu. Mozda…. Pjesma koja se pjeva iz domaceg, predobro poznatog sivila. Ako se porodica, prijatelji i stvari koje znas cijeli zivot tako nazvati mogu. Sa druge strane se nalazi materijalno svitanje, za koje svako subjektivno mora reci da li je to aura koja oznacava tminu ili zoru. Poceci koje trenutno dozivljavam su…

Nastavi čitanje →